|
Procjena boniteta klijenta i upravljanje kreditnim rizikom su nerazdvojivo povezani. Stoga, teško da se mogu dati jasna obrazloženja ukoliko se ova dva pojma posmatraju odvojeno.
Poslovanje svake banke podrazumjeva adekvatnu provjeru boniteta klijenta te upravljanje kreditnim rizikom.
Kreditni rizik je rizik da potraživanja ne mogu biti realizovana na dan dospjeća u njihovoj punoj knjigovodstvenoj vrijednosti. On izražava trajnu ili privremenu nesposobnost dužnika (usljed likvidnosti) da u ugovorenom roku ispuni obavezu ili je u tom roku djelimično ispuni.
Kreditni rizik se može odnositi na kredite i druge kreditne instrumente (hartije od vrijednosti). Pri tome, rizičnost pojedinih finansijskih operacija zavisi od razvijenosti finansijskog tržišta zemlje, broja i struktre finansijskih posrednika, zakonske regulative i sli čno.
Kreditni rizik u uslovima našeg bankarstva ima posebnu težinu, zbog kumuliranih problema u privredi. Nesklad u razvoju privrede i bankarstva potvr đuje činjenicu da je ulaganje u privredi još uvijek dosta rizičan posao. U skladu sa Zakonom o bankama donesen je čitav set odluka koje, između ostalog, regulišu oblast kreditiranja i rizike koji su sa njima povezani.
|
II Procjena boniteta, kreditni rizik
|
|
Analizu ovog rada počet ću sa definisanjem bankarskih rizika uopšte, potom, daću smjernice, odnosno način na koji banke upravljaju rizicima, te konkretan primjer procjene boniteta. Procjena boniteta će se odnositi na pravno lice.
|
|
2.1 Uopšteno o bankarskim rizicima
|
|
Rizici u poslovanju banaka su karakteristika svakog bankarskog posla, tako da ni neutralni bankarski poslovi nisu bez rizika. Sa osvajanjem novih instrumenata, novih tehnika i strategija, finansijskog inženjeringa, novih bankarskih proizvoda a naročito finansijskih derivata, lista rizika se neprestano širi.
Za bankare i zajmodavce uopšte, neizvjesnost raste sa promjenama u kamatnim stopama, promjenama depozita i sa nesposobnošću dužnika da vrati kredit, ali i pod takvim okolnostima poput deregulacije, moralnog hazarda, kao i ulaskom banaka u one poslove koji ranije nisu bili tradicionalno bankarski. Pri svemu tome, globalizacija bankarskog poslovanja i trendovi mega spajanja i pripajanja velikih banaka, nagone menadžment banke da identifikuje najvažnije rizike. To se odnosi prije svega na sistemske rizike, i, posebno na rizike koji proizilaze iz zaostajanja bankarskog menadžmenta u praćenju poslovanja na nepoznatim, geografski udaljenim prostorima i tržištima i da prati poslovanje sa nepoznatim instrumentima i tehnikama.
Da bi se rizik izbjegao ili barem doveo u prihvatljive granice, potrebno je analizirati i upravljati rizicima. Analiza rizika treba da ukaže na ključne tačke i procese nastanka rizika. Rizicima mogu biti izloženi svi resursi banke, i to u vidu direktne, indirektne, izloženosti riziku kroz odgovornosti prema trećim licima, tržišne i druge izloženosti riziku.
|
2.1.1 Upravljanjerizikom u bankama
|
|
Kao disciplina, upravljanje rizikom je novijeg datuma i razvilo se iz djelatnosti osiguranja, s obzirom da se tradicionalnim procesima osiguranja nisu mogli efektivno i ekonomično rješavati problemi rizika u svim situacijama. Upravljanje predstavlja dio poslovne politike banke, a saglasno tome, upravljanje rizikom se može definisati kao bančina funkcija osiguranja od rizika, odnosno, pod upravljanjem rizikom se podrazumjeva skup aktivnosti:
- identifikacija izloženosti riziku za sve kategorije sredstava uz procjenu potencijalnih gubitaka;
- procjenu rizika koja obuhvata mjerenje i analizu gubitaka u prošlosti, kako bi se procjenile varijable koje će uticati na budućnost;
- kontrolu rizika u smislu smanjenja ili elimisanja rizika gubitka primjenom svih vrsta obezbjeđenja;
- finansiranje rizika obezbjeđenjem rezervi, uključujući i osiguranje;
- razvoj administrativnih tehnika i korištenje stručnih znanja (upravljanje rizikom).
Glavni cilj upravljanja bankarskim rizikom jeste optimizacija odnosa rizika i prinosa. U tom smislu u fokusu bankarskih rizika je upravljanje tržišnim i kreditnim rizicima, od kojih presudno zavisi rizik solventnosti kao definitivni rizik banke. Kamatni i valutni rizik se kao sastavne komponente uklapaju u tržišni rizik, dok po strani ostaje likvidonosni rizik kao specifičan bankarski rizik kojim savremene banke, u krajnjoj liniji, mogu da upravljaju preko finansijskog tržišta, pod uslovom da imaju jaku poziciju solventnosti i visok kredibilitet na toj osnovi. Najzad, postoje i razni nefinansijski (operativni) rizici, kao što su rizici platnog prometa, kompjuterski i ostali tehnološki rizici, pravni rizici i td.
Upravljanje rizikom u bankarstvu ima dva osnovna cilja:
- da se izbjegne nesolventnost banke i
- da se maksimira stopa prinosa na kapital uz korekciju rizika.
|
|
|
